Za: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb

**Predmet: Zahtjev za pristup informacijama – praćenje ostvarenja svrhe kažnjavanja nakon ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma**

Poštovani,

člankom 48. stavkom 2. Kaznenog zakona propisano je da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kada postoje naročite olakotne okolnosti, **a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom**.

Ocjena da se svrha kažnjavanja može postići kaznom blažom od posebnog zakonskog minimuma stoga predstavlja nužnu zakonsku pretpostavku za primjenu članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona.

Javno dostupni podaci ne omogućuju utvrditi prati li pravosudni sustav ostvarenje te zakonske pretpostavke, koliko su osobe kojima je kazna ublažena poslije ponovno pravomoćno osuđene, za koja kaznena djela niti jesu li podaci o naknadnom povratu dostavljeni sudovima i sucima koji su odluke o ublažavanju donijeli.

Slijedom navedenoga, za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2025. godine zahtijevam pristup sljedećim postojećim informacijama i dokumentima kojima raspolaže Ministarstvo:

1. broju pravomoćno osuđenih osoba kojima je kazna primjenom članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona ublažena ispod posebnog zakonskog minimuma;

2. broju osoba iz točke 1. koje su nakon pravomoćnosti takve presude ponovno pravomoćno osuđene za bilo koje novo kazneno djelo;

3. broju osoba iz točke 2. koje su ponovno osuđene za novo kazneno djelo počinjeno s namjerom;

4. broju osoba koje su novo kazneno djelo počinile nakon izvršenja, isteka ili uvjetnog neizvršenja prethodno ublažene kazne;

5. postojećim podacima o posebnom zakonskom minimumu:

* prvoga kaznenog djela za koje je kazna ublažena;
* kasnijega kaznenog djela;
* o tome je li minimum kasnijeg djela bio niži, jednak ili viši od minimuma prvoga djela;

6. broju kasnijih osuda razvrstanom prema posebnom zakonskom minimumu novoga kaznenog djela, osobito za djela za koja je propisana kazna zatvora od najmanje:

* šest mjeseci;
* jedne godine;
* tri godine;
* pet godina;
* deset godina;

7. broju osoba koje su nakon ublažavanja ponovno osuđene za:

* isto kazneno djelo;
* istovrsno kazneno djelo;
* kazneno djelo druge vrste;
* kazneno djelo s elementima nasilja;
* kazneno djelo protiv života i tijela;
* kazneno djelo nasilja u obitelji;
* kazneno djelo protiv spolne slobode;
* kazneno djelo protiv zdravlja ljudi;

8. postojećim podacima o vremenu proteklom između prve osude, izvršenja prve kazne i počinjenja novoga kaznenog djela;

9. svim postojećim izvješćima, analizama, statističkim pregledima, istraživanjima, stručnim podlogama i radnim materijalima u kojima je razmatrano:

* ostvaruje li se svrha kažnjavanja kod osoba kojima je kazna ublažena ispod zakonskog minimuma;
* opravdanost sudske ocjene iz članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona da se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom;
* kasniji povrat osoba kojima je kazna ublažena;
* težina kaznenih djela počinjenih nakon takvog ublažavanja;
* odnos između visine ublažene kazne i kasnijeg povrata;
* razlike između pojedinih sudova ili sudaca;

10. informaciji i dokumentima iz kojih je vidljivo je li Ministarstvo ikada analiziralo ostvarenje svrhe kažnjavanja nakon primjene članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona:

* prema pojedinom sudu;
* prema pojedinom sucu ili sastavu vijeća;
* prema vrsti prvoga i kasnijega kaznenog djela;
* prema visini izrečene ublažene kazne;
* prema posebnom zakonskom minimumu prvoga i kasnijega djela;

11. svim postojećim kriterijima, metodologijama ili drugim dokumentima kojima je predviđeno utvrđivanje:

* učestalosti ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma;
* udjela kasnijeg povrata osoba kojima je kazna ublažena;
* slučajeva u kojima se ocjena da će se svrha kažnjavanja postići blažom kaznom naknadno pokazala neopravdanom;
* neuobičajeno visokog udjela povrata kod odluka pojedinog suca ili suda;

12. broju slučajeva u kojima je Ministarstvo podatke ili analize o povratu osoba kojima je kazna ublažena dostavilo:

* Vrhovnom sudu Republike Hrvatske;
* predsjedniku neposredno višeg suda;
* predsjedniku suda na kojem je donesena odluka;
* sucima ili predsjednicima vijeća koji su donijeli odluke o ublažavanju;
* Državnom sudbenom vijeću;
* Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske;
* drugom nadležnom tijelu;

13. broju slučajeva u kojima je sudu ili sucu izričito ukazano da kasniji povrat osoba kojima je kazna ublažena dovodi u pitanje ostvarenje svrhe kažnjavanja na kojoj se temeljila primjena članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona;

14. svim postojećim anonimiziranim dopisima, izvješćima, upozorenjima, preporukama, inicijativama i drugim dokumentima iz točaka 12. i 13.;

15. broju slučajeva u kojima je na temelju takvih podataka:

* zatraženo očitovanje suda;
* predloženo dodatno stručno usavršavanje sudaca;
* predloženo ujednačavanje sudske prakse;
* predložena izmjena Kaznenog zakona ili drugog propisa;
* upućena inicijativa nadležnom pravosudnom tijelu;
* poduzeta druga institucionalna mjera;

16. ako takvo praćenje ili postupanje nije provođeno, postojećim dokumentom iz kojeg proizlazi da ono nije predviđeno, odnosno informacijom da Ministarstvo takvim dokumentom ne raspolaže;

17. informaciji sadržavaju li kaznena evidencija, sustav eSpis, sustavi zatvorskog i probacijskog sustava ili drugi informacijski sustavi strukturirane podatke o:

* primjeni članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona;
* posebnom zakonskom minimumu;
* stvarno izrečenoj ublaženoj kazni;
* sucu ili sastavu vijeća koje je donijelo odluku;
* razlozima zbog kojih je sud ocijenio da se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom;
* kasnijoj pravomoćnoj osudi iste osobe;
* posebnom zakonskom minimumu kasnijega kaznenog djela;

18. svim postojećim pravilima, šifrarnicima, tehničkim specifikacijama, metodologijama i uputama prema kojima se navedeni podaci evidentiraju i mogu povezati;

19. svim dokumentima iz kojih je vidljivo je li Ministarstvo ikada razmatralo uspostavu sustava za praćenje ostvarenja svrhe kažnjavanja nakon odluka kojima je kazna ublažena ispod posebnog zakonskog minimuma.

Zahtijevaju se prvenstveno zbirni i anonimizirani podaci. Ne zahtijevaju se identiteti osuđenih osoba, pojedinačni izvadci iz kaznene evidencije niti pristup cjelovitim sudskim ili upravnim spisima.

Zahtjevom se ne zahtijeva da Ministarstvo ocjenjuje zakonitost pojedinačnih presuda niti da izrađuje novu analizu. Zahtijeva se pristup postojećim podacima i dokumentima iz kojih je vidljivo prati li se ostvarenje izričite zakonske pretpostavke iz članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona, prema kojoj se svrha kažnjavanja može postići kaznom blažom od propisane.

Ako Ministarstvo ne raspolaže jedinstvenim podatkom kojim su povezane prve i kasnije osude, zahtijevam dostavu svih postojećih parcijalnih podataka, statističkih izvadaka, izvješća, analiza i drugih dokumenata iz kojih je vidljivo jesu li takvi podaci prikupljani, povezivani ili dostavljani drugim tijelima.

### **Napomena**

S obzirom na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, napominjem da se ovim zahtjevom **ne traži stvaranje nove informacije**, niti analize i tumačenja, kao niti pristup cjelovitom spisu, već isključivo pristup postojećim informacijama kojima raspolaže nadležno tijelo. Ukoliko ovo TJV ne posjeduje zahtijevane informacije, neka tako i navede u svojem odgovoru.

Također, u slučaju da tražene informacije djelomično sadrže podatke koji sukladno Zakonu podliježu ograničenju, zahtijevam da se **omogući pristup preostalom dijelu informacije sukladno načelu razmjernosti i javnog interesa** (članak 15. stavak 5. ZPPI).

Sukladno članku 23. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti ne može odbiti zahtjev isključivo pozivanjem na formalne razloge ako postoji mogućnost pružanja traženih informacija.

Zahtijevam da odgovor dostavite elektroničkim putem sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S poštovanjem,

Miroslav Mađarić